Provedeš trećinu života u tuđini, trbuhom za kruhom, radiš, boriš se, štediš i odrićeš se jer imaš cilj, jednog dana vratiti se tamo od kuda si morao da odeš.
I vratiš se nakon puno godina, sa suprugom i djecom, sa onim što si stekao..
Ma nije ovo nikakva bajka, više liči na noćnu moru !!
Vratio si se, imaš namjeru da uložiš što si zaradio, da pokreneš vlastiti posao, da uposliš, da radiš..
No nađe se tamo neki Salkan sa svojim jatacima (imena Salkanovim jatacima i ptice na grani znaju) da ti uzme mjeru, da te oporezuje na svoj način, i ako si tvrd orah pa znaš ako jednom “DAŠ” eto ih svako malo po još.
No ne znaju oni za NE DAM, dolaze, svako malo, iz dana u dan, maltretiraju, zaustavljaju radove, doslovno spremni na sve jer im nisi dao..
Ne znači njima ništa ni što imaš svaki “papir” koji te zatraže, što si ispoštovao sve sigurnosne i druge mjere.. Traže na uvid i ono što nije u njihovoj nadležnosti, ulaze na privatni posjet bez da imaju nalog suda, čistiš sa puta i ono što je voda poslije kiše donijela iz treće njive.
Žrtva si i meta jer im nisi dao…
P.S. E pa neka i nisi. I vjerujemo da ti je kao i mnogima svanulo i teret sa leđa da ti je pao onog dana kad Salkan dobi nogu u bulju pa ga više u Maglaju nema…
