Postoji samo par igrača koji su zaslužili dase njihovo ime može ravnopravno izgovoriti uz imena Pelea, Maradone, Di Stefanai Puszkasa. Jedan od njih je Johan Cruyff.
Leteći Holanđanin je i službeno proglašen najboljim europskim igračem 20.stoljeća.
Johan je s loptom mogao učiniti bilo šta. Upošljavao je suigrače, prebacivao se na krilo, utrčavao u protivnički šesnaesterac gdje je – to je važno za našu priču – ilijevom i desnom nogom podjednako dobro matirao protivničke golmane.
Posjedovao je izuzetnu brzinu kao i perfektno igranje glavom; jednom riječju – sve.
Cryff je stasao uvelikog igrača u svom Ajaksu, pod komandnom palicom Rinusa Mihelsa, koji je saovim klubom uspešno prezentirao Europi svoj sistem igre poznat pod nazivom – totalni nogomet.
Taj izraz se odnosio nasistem igre u kome je svaki nogometaš sposoban da u bilo kom trenutku odigra nasvakoj poziciji u timu. Nogometni menadžeri imaju veliku tajnupovezanu sa totalnim nogometom: onikoji znaju podjednako dobro igrati iljevicom i desnicom, vanserijski su majstori i pravi dragulji.
Kao Johan Cruyff,vidjeli smo. Glavni junak naše današnje priče, pak, podjednako dobro igra i lijevom i desnom – rukom, a nije totalni rukometaš.Odbio dnevnicu 500 KM, je li poludio?I, kao što je menadžer Zdravko Mamić otkrio Luku Modrića, tako je jedan biznismen iz Žepča koji ima svoje radnike uNjemačkoj (u daljem tekstu zvat ćemo ga Menadžer),otkrio Ramiza Artukovića.
Desilo se to prilikom slučajne posjete firmi u kojojje Ramiz bio zaposlen. Menadžer ne bi bio menadžer da nema nos za prave majstorekoji se danas plaćaju suhim zlatom. Bio je fasciniran Ramizom dok ga je izaugla gledao kako radi. Divio mu se.
Odmah je znao da ima zvijezdu. Majstora nad majstorima. Poput totalnog nogometaša Johana Cryffa, Artuković je bio totalni majstor u proizvodnji. Jednim okom je pratio radmašine, drugim proizvod koji izlazi sa trake, a trećim okom već je vidio ugrađen proizvod na terenu.
Ali, nisu to vještine koje su opčinile Menadžera, već Ramizova sposobnost da na aparatu za varenje podjednako dobro radi – ilijevom i desnom rukom. „Kakva tehnika! To je božji dar!“, rekao je Menadžer i odmah Artukoviću dao nemoralnu ponudu – da napusti firmu u kojoj radi i da ga povede u Njemačku gdje će (za 10 sati rada) imati dnevnicu 250 eura. Bilo je tako nestvarno: 500 maraka za jedandan!
Ramiz je, sasvim neočekivano, odbio ponudu. Što je izazvalo šok ikonsternaciju kod velikodušnog Menadžera. Šta se dogodilo sa Ramizom? Je lipoludio?
Nije. To je bio onaj trenutak. „Aha! trenutak“. Rješenjekojem se nismo nadali, trenutak kada iznenadimo sami sebe. Kada jednostavnoznaš da radiš pravu stvar.
Tada progovaranaš ‘unutarnji glas’. Što bi rekla Tanya Carroll Richardson, intuitivna autorica, „to je onaj mudridio vas koji može lebdjeti visoko iznad detalja trenutka, vlastitih osjećaja iosjećaja drugih kako bi dobio objektivniju perspektivu o situaciji”.
(Ko idalje ne kuži šta je „Aha! trenutak“ –marš na Google!) Da pojednostavimo: Ramiz Artuković je imaopomoć sa nebesa. To, međutim, nije bila direktna pomoć. Došla je prekoposrednika – njegove žene. Ona ga jenagovorila da odbije nemoralnu ponudu. „Još je luđa od svog čovjeka!“, pomislili biste na prvu.
Ona, naravno, nije luda već ludo hrabra. Nakon odbijanjadnevnice od 500 KM, otišla je i korak dalje: presjekla je i sugerirala mužu da odmah da otkaz u firmi i osnujevlastiti biznis.
Da krene od nule.
Vrijeme je potvrdilo da se radi o vrlomudroj ženi, a da je Ramiz još mudriji jer je poslušao suprugu. U njihovom(bračnom) partnerstvu ne odlučuje ego. Nije bitno ko je glavni, bitan je krajnji rezultat. A krajnji rezultat je da RamizArtuković danas ima firmu koja se zove ARS Inox i koja funkcionira kao vrhunskinogometni klub : ima 11 uposlenih koji rade kao savršen tim. Podsjećaju na totalni nogomet jer svi radnici imajstori znaju raditi na bilo kojoj poziciji u firmi.
Ne znaju, doduše, baš svipodjednako dobro baratati i lijevom i desnom rukom kao gazda Ramiz, ali njihovaradna tehnika je nevjerovatna i podsjeća na Barceloninu tika-taka igru.
Sve seodvija pod budnim okom ‘Pepa Guardiole’, tojest Ramiza Artukovića. Isuperviziju njegove gospođe, razumije se. Sve ostalo je povijest.
Ali, ova priča ima i svoj početak.Mašinski tehničar sa znanjem inženjera.
Povijest Artukovićevog samostalnog biznisazapravo nije duga. Osnovao je ARS Inox u decembru 2018. godine.
Prvi privatni posaobila mu je ograda od inoxa koju je uradio za dvojicu prijatelja.
Vrijednost togposla bila je simboličnih pet hiljada maraka, da bi danas – samo tri i polgodine kasnije – svakih sedam dana isporučivao kamion svojih proizvoda uvrijednosti 100 hiljada eura.
Samo desetina proizvodnje je za domaće tržište, aimpozantnih 90 posto je izvoz u Njemačku i Austriju.
Mada tri i pol godinezvuči kao naučna fantastika i uspjeh preko noći, to nije tako. Ni blizu. Moraoje Ramiz „petnaest godina raditi kao da mu je svaki dan ponedjeljak, da bi ondamogao živjeti i raditi kao da mu je svaki dan subota“ (Hajrudin Ahmetlić, HIFA Petrol Group).
Tu životnu i poslovnu filozofiju tešanjskih biznismena Ramiz jošuvijek nije implementirao.
Ne zato što nije mogao, već zato što nije htio: jošuvijek želi da radi „kao da mu je svaki dan ponedjeljak“. Za „subotu“ će bitivremena, kaže. Kao da je citirao Freuda koji je napisao da „odgoda povećava užitak“.
Prema tome, ako mu još uvijek niste skinuli kapu – sada je vrijeme,poštovani čitatelji.Ramiz Artuković rodio se prije 38 godina uTešnju.
On je samo mašinski tehničar,mada bi se titula dipl. ing. komotnomoglo staviti ispred njegovog imena. On definitivno ima stvarno znanje inženjera (u šta ćemo se uvjeriti kasnije). Čak i dakupi diplomu VSS-a u Travniku, ne bi bila neka prevara – što mu, naravno, nepada napamet. On i njegov ARS Inox već su brand.
Nakon završetka srednje škole, RamizArtuković je tokom petnaestak godina radio u pet različitih firmispecializiranih za proizvodnju i ugradnju inox, aluminijskih i PVC profila.Znao je raditi na svim pozicijama u proizvodnji, podjednako dobro koristeći idesnu i lijevu ruku, uključujući i visokostručno varenje na elektroaparatu.
Totalni majstor, rekli smo na početku. Na kraju je usvojio i vještine crtanja, dizajniranja i projektiranja uspecijaliziranom računarskom programu AutoCAD.Radio je to na nivou ozbiljnog inženjera. A onda se 2018. godine dogodio onaj sudbinskisusret: opazio ga je Menadžer iz Žepča koji je želio da ga zaposli u svojojfirmi u Njemačkoj.
Gdje bi imao dnevnicu 250 eura. Na scenu, dakle, stupaRamizova žena koja presuđuje da seodbije primamljiva Manadžerova ponuda i naređuje mužu da napusti posao na kojemtrenutno radi. „Ramize, idemo u samostalan biznis.
Osnovaćemo firmu, pa kudpuklo da puklo!“, samouvjerena je bila gospođa Artuković.
Ali, ni to nije biloskroz grlom u jagode. Gospođa Artuković je imala mali knjigovodstveni servis, tako da su (ukoliko bi neštokrenulo po zlu) imali siguricu. Ništanije krenulo po zlu.
Kao da je sami Bog Artukovićima šapnuo šta da urade, jerim se od tada nafaka počela smiješiti.
Poslije „Aha! trenutka“ ništa nijebilo kao prije.Narudžba iz Njemačke: 50 KILOMETARA! ograde„
Počeo sam pomalo raditi još 2017. u podrumuna 40 kvadrata, a ARS Inox samslužbeno registrirao u 2018., šest mjeseci kasnije. Tada sam imao samo jedancilj – da sebi zaradim platu.
Hiljada maraka bi bila dovoljna, samo da me neizdržava žena od svog knjigovodstvenog servisa (smije se). Nisam imao nikakvih mašina, pa sam ih sam sebikonstruirao i proizveo.
Na njima sam i napravio prvi posao, ogradu od inoxavrijednu pet hiljada KM koju su mi naručili prijatelji“, počinje svojuispovijest Ramiz Artuković.
Brzo se u tešanjskoj čaršiji pročulo ovelemajstoru Ramizu, tako da su mnogi komšije i sugrađani naručili od njegabalkonske ili stubišne inox ograde. Uglavnom su to bili poslovi do 10 hiljada maraka.
Stao je na noge, a onda ga je prijatelj odveo u Njemačku kod jednogbiznismena koji se bavi izgradnjom čitavih naselja. „Prvo ćete za mene uraditinekoliko probnih narudžbi manje vrijednosti, pa ako zadovoljite kvalitetompotpisaćemo dugoročni ugovor“, rekao mu je Nijemac. Prvi kamion za Njemačku.
Artukovićev ARS Inox isporučio je krajem 2018. godine. Vrijednost izvoza: 8.000eura. Odmah po isporuci prvog kamiona, nazvao ga je njemački partner. Kada jena displeju svog telefona vidio da piše NIJEMAC, u prvi mah se nije smiojaviti. Strahovao je da zove zbog reklamacije.
Noge su mu klecale pa je moraoda sjedne na stolicu. „Gospodine Artukoviću“, počeo je Nijemac, „više niste naprobnom radu…“. Ramiz je pomislio da je gotovo i da je dobro što je sjeo, alinjemački partner je nastavio: „U današnjem poslovnom svijetu više nije dovoljnobiti kvalitetan. Moraš biti izvrstan…
(Ramiz od žene traži čašu vode i kocku šećera)… A vaša firma je, dragi moj bosanski prijatelju – izvrsna!“ Kakvo olakšanje!Ramiz je tada prvo pomislio na Svevišnjeg kojem se zahvalio što je čuo njegovemolitve. I poljubio je ženu koja ga je na sve nagovorila.
Potpisao je dugoročniugovor, a izvoz ARS Inoxa u ljeto 2022. godine dostigao je vrijednost 100 hiljada eura sedmično. Ramizov njemački partner je, teško je za povjeovati,počeo od njega naručivati ogradu ukilometrima.
Nije štamparska greška: početkom 2020. godine ARS Inox je izNjemačke primio narudžbu za proizvodnju i ugradnju 50 hiljada metara (50KILOMETARA) ograde. Ramiz je već bio obezbijedio dodatne montere, vanjskekooperante, ali je u to vrijeme u svijetu proglašena pandemija koronavirusakoja je odgodila taj navjerovatni posao.
Samo su tri godine bile potrebne da se Ramizu Njemačkoj počne osjećati kao kod svoje kuće. Više ne radi samo za jednognjemačkog kupca. Ima i vlastite prodajne agente za područje Njemačke i Austrije, a u posljednje vrijeme mu se nude i agenti iz firmi koje su mukonkurencija.
Čuli su, valjda, za unikatne proizvode iz ARS Inoxa, koji suizazvali senzaciju u krugovima njegove industrije.
Unikati se rade pospecijalnoj narudžbi, predstavljaju gotovo umjetničke kreacije, a njihovujedinstvenost i originalnost Ramizova firma garantira notarskim ugovorom.Posljednja vijest : Za Ars Inox se uNjemačkoj formiraju liste čekanja. Jebote!
Ali, šta je sa onih 10 posto proizvodnjekoje se plasira na domaće tržište? Je li to Ramizu samo za džeparac?
Ramiz Artuković, samouki intelektualac i filozof. U međuvremenu se ARS Inox etablirao i natržištu Bosne i Hercegovine.
Ovdje ne plasira samo inox, kovane i aluminijskeograde – već i metalne konstrukcije i druge proizvode za prehrambenu industriju,proizvodnju namještaja i ugostiteljstvo.
I učenici iz srednje škole već dolazena praksu u ARS Inox.
Na domaćem tržištu susreo se i sakorupcijom, koja je toliko sveprisutna da više i nije vijest. Radi se o tome dasu Ramizovi konkurenti podmićivali ljude u firmama u kojima je ARS Inox trebaodobiti posao.
Uvijek, ali baš uvijek su bili provaljeni. „Zato što se radi oamaterima i neznalicama koji ne znaju raditi posao, a preskupi su. To se nemože sakriti. I naša država ne može na zelenu granu sve dok se ne suzbijekorupcija. To je glavni problem u državi koji onda generira i nacionalizam“ kaže Artuković.
Posebna je priča u priči suradnja Ramizove firme i najveće mesne industrije uBiH, tešanjskog Madija. Spreman je dau dva sata ujutro, na poziv gazde Iske, ustane iz kreveta i dođe da riješiproblem oko zastoja u proizvodnji.
Ramiz Artuković genijalno je rješavao bilokoje usko grlo. Takvo jedno usko grlo bilo je na liniji za proizvodnju pilećihbataka gdje je radilo osam ljudi. Ramiz je sa menadžmentom Madija na tom mjestuuočio nisku produktivnost, za šta je odmah imao rješenje: konstruirao je i proizveo mašinu koja za dva sata radi posaokao osam ljudi u cijeloj smjeni. Naplatio je to po jaranskoj, a ne tržišnoj cijeni.
On, ustvari, nije nigdje ni provjeravao tržišnu cijenu. Pitali smo ga zaštotakve stvari ne patentira i uzme velike pare?
Odgovorio je kao intelektualac ifilozof:„Čovjek želi zaraditi novac da bi biosretan, i cijeli njegov trud i najbolji dio života se posvećuju zarađivanju tognovca. Sreća se zaboravi; sredstva se počnu smatrati ciljem. Vidiš, ja ne želimbiti bogat po svaku cijenu.q Nekad je manje, više.
Želim samo biti sretan.Tanko, al’ jednako. Ja sam vjernik koji vjeruje u tišini. Zato: sredinom”.Ostao sam bez teksta, poštovani čitatelji, avi?
