Osman Morankić rođen je u Tešnju 22.4.1945. godine, a sin je majke Nefe, rođene Ajanović, i oca Hidajeta koji je u tešanjskoj uspomeni ostao kao omiljena i živopisna ličnost poznata kao Babo Hidajet, automehaničar i taksista u vremenu još prije Drugoga svjetskog rata.
U rodnom Tešnju Osman je završio osmoljetku, potom u Banjaluci i Tehničku građevinsku školu, a diplomirao je na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i nastavio da živi, radeći i kao asistent na Fakultetu. Godine 2009. u razgovoru sa Huseinom Galijaševićem, rekao je:
“Upisao sam magisterij, ali nisam nikada stigao i da okončam zbog angažovanja na projektima.
Radio sam sedam godina kao asistent, kod opet jednog porijeklom Tešnjaka, prof. Tahirovića. To je jedan izuzetan čovjek i stručnjak statičar kojeg ja izuzetno cijenim.
To je čovjek koji izuzetno voli Tešanj. Njegov otac Velija (brat Sejfe Tahirovića) odselio je davno u Zenicu, ali je on uvijek sa oduševljenjem pričao o Tešnju i njegovim ljudima.“
Neprikosnoveni stručnjak.
Djelujući u poznatoj sarajevskoj firmi Unioninvest, razvio se u jednog od najznačajnijih bh. specijalista u projektovanju građevinske statike, a nije malo onih koji smatraju da je Osman u toj oblasti bio nenadmašan, kažu čak i da je bio neprikosnoveni stručnjak iz oblasti građevinskog konstrukterstva.
Dobijao je prestižne nagrade i javna priznanja, između ostalog je za projekat sarajevskog Olimpijskog kompleksa Zetra dobio nagradu beogradskog lista Borba, što je bila jedina jugoslavenska nagrada za arhitekturu, zatim i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1986. godine.
Morankić je projektovao krovnu konstrukciju Zetre, a ugledni američki časopis Sports Illustrated pisao je tada da se radi o “ultramodernoj angularnoj strukturi sa bakrenim krovom”.
Zanimljivost je i to da je, nakon što je Zetra stradala 1992. godine usljed brutalnoga granatiranja, Osman iznova sačinio sve izračune iako je projektna dokumentacija uništena, i tako je omogućio rekonstrukciju koja je izvršena 1999. godine.
Realizirao je i brojne druge projekte, kako u Bosni i Hercegovini tako i u inozemstvu, recimo Avazov objekat Radon Plaza na mjestu nekadašnje zgrade sarajevskoga Oslobođenja, a jedan od pečata sarajevskom urbanitetu dao je i svojim radom na znamenitom Avaz Twist Toweru.
